Izložba
Marijana Oro - Tanja Babić - Teodora Balabanović
24.01 – 07.02.2012.
otvaranje 24.01.2012. u 19 sati
Univerzitetska biblioteka “Svetozar Marković”
Umetnički centar UBSM
Bulevar kralja Aleksandra 71, Beograd
Izložba Teodore Balabanović, Tanje Babić i Marijane Oro pokazuje sav eklekticizam i šarolikost savremenih umetničkih praksi. Sva tri pristupa odlikuje izgrađeni umetnički izraz; ovom prilikom biva udružen gestom prostornog uvezivanja u izložbenom prostoru Univerzitetske biblioteke.
Tanja Babić sprovodi likovna istraživanja u okvirima apstraktnog ekspresionizma – tokom proteklih petnaest godina, njen izraz je metamorfirao od gotovo monohromne paste do intenzivne obojenosti površina, u potrebi da se izađe u koštac sa konvencionalnim i često korišćenim kolornim kombinacijama (pre svega u reklamnoj industriji i ostalim primenjenim oblastima). Njeno slikarstvo rado operiše čistom, nemešanom bojom, dinamika je ostvarena živahnom smenom akcenata na prostoru slike, i njihovim dodirom.
Teodora Balabanović operiše drugačijim narativima od Tanje Babić: u skorijim radovima bavila problemom translacije teksta u slike, mogućnostima likovne interpretacije njoj značajnih pojmova. Uzimajući u obzir sve emotivne trigere, impulse i refleksije, Teodora Balabanović gradi lični slikovni narativ, koje u jukstapoziciji postaju pokretne slike, tragovi i preseci značajnih događaja, onog sada-i-tu što ubrzo postaje onda-i-tamo, ali udruženo gradi fluktuirajuće, višeslojno Ja. To je zbir tačaka stanja/misli/meditacija/afektacija, koje dolaze pre pisma i pre lingvistike.
Marijana Oro gradi svoje filigranske forme na ogledalu; njene radove odlikuje nežan, suptilan likovni pristup.
Crtež je raskošan, stvaran minuciozno i disciplinovano, komunicirajući sa tradicionalnim tehnikama tkanja i veza. Na taj način, radovi Marijane Oro vrše čin aproprijacije primenjenih istorijskih nasleđa u savremeni kontekst, obojen ličnim prelamanjima i intimnim pričama. Njen rad želi da uvuče gledaoca u taj intimisticki diskurs, kroz duhovito korišćenje ogledala kao primarne narcističke mašine. Iako u postupku kreiranja rada Marijana Oro koristi digitalne tehnologije, one ostaju na nivou tehničke proteze, kao deo postupka stvaranja rada.
Tri generacijski bliske umetnice je povezala želja za uvezivanjem svojih autonomnih stvaralačkih linija u zajedničkom izlagačkom prostoru – s namerom da se proizvede slika “udružene heterogenosti” koje grade tri pogleda, tri priče. Ova izložba predstavlja meta-konstelaciju ovih narativa, koja proizvodi novu sintaksu. Ne treba tražiti tačku preseka – potrebno je zahvatiti ovaj projekat u njegovim diverzitetima i slojevima značenja.
Bojana Romić