Siva
literatura obuhvata materijale kao što su katalozi proizvoda, uputstva za upotrebu,
izveštaji, radni papiri istraživačkih grupa, neobjavljeni rukopisi, brošure,
blogovi, i slično. Ovu literaturu ne kontrolišu komercijalni izdavači, jer
primarna namera autora nije objavljivanje dela.
Temu sive literature osvetliće kroz predavanje „Mogućnosti
za razvoj sive literature u bibliotekama Srbije“ bibliotekari Milena Kostić i
Emila Mitić.
Prva kolekcija sive literature u Srbiji se razvija u
okviru projekta Ministarstva kulture i informisanja Vlade Republike Srbije Univerzitetska biblioteka „Svetozar
Marković“ za javnu i visokoškolsku mrežu biblioteka: prenos znanja, sadržaja i
programa.
O sivoj literaturi
Siva literatura (grey literature) se dosta razlikuje od klasične
literature, časopisa i knjiga. Ona obuhvata neformalno objavljen pisani materijal
u kome se osnovne informacije o tekstu, kao što su ime autora, datum izdavanja
ili izdavačka kuća, ne mogu lako pronaći. Pod sivu literaturu spadaju mnoge
vrste dokumenata u štampanom i elektronskom obliku nastale na svim nivoima
vlasti, u akademskoj, poslovnoj i industrijskoj sredini. Ova vrsta materijala
predstavlja važan izvor informacija za istraživače jer je autentična, originalna
i aktuelna. Koliko je ona važna govori podatak da udeo sive literature citirane
u publikacijama iz različitih naučnih disciplina zauzima značajni procenat
(npr. u bibliotečko-informacionim naukama iznosi oko 20% svih izvora
informacija).
Rezultati istraživanja su često detaljniji u izveštajima, doktorskim
disertacijama i zbornicima nego u časopisima i distribuirani su čak 12 ili 18
meseci pre nego što se objave na nekom drugom mestu. Pojedine činjenice se
pojavljuju samo u sivoj literature.
Međutim, siva literatura nije strogo vezana za naučna istraživanja, niti
je ograničena na jedno polje nauke. Naprotiv, u pitanju su vrlo različiti
materijali, počev od doktorskih disertacija, preko tehničkih izveštaja vladinih
agencija, do informacija o proizvodima, brošura, vodiča, blogova, neobjavljenih
rukopisa, biltena, uputstava za upotrebu, i slično.
Koncept sive literature nastao je sedamdesetih godina prošlog veka kada
Čarls Oger u prvom izdanju svoga dela, objavljenom 1975. godine, govori o
izveštajima, o njihovom velikom broju koji se svakodnevno značajno uvećava i o
tome kako ih je, bibliotekarski, teško klasifikovati i predstaviti, ali sa
druge strane i o njihovom rastućem uticaju na naučna istraživanja, što je u
potpunom skladu sa onim što se danas zove siva literatura.
Više informacija o sivoj literaturi biće dostupno od
23. aprila 2014. na stranici Univerzitetske biblioteke http://unilib.rs/sivaliteratura